Prirodni gas
i okoliš
Zaštita okoliša i održiva upotreba prirodnog gasa
Prirodni gas je fosilno gorivo nastalo prije više miliona godina iz taloga mikroorganizama u anaerobnoj atmosferi (bez prisustva kisika) i pod visokim pritiscima u dubinama zemlje, iz kojih se dobija bušenjem na velikim dubinama (od 3000 do čak 6000 m).
Tokom prerade iz njega se izdvajaju propan, butan (od kojih se proizvodi ukapljeni naftni gas) i viši ugljikovodici te njegovu osnovu u upotrebnom stanju predstavlja metan (CH4), oko 95%. Metan je neotrovan gas, bez boje, okusa i mirisa, lakši je od zraka i izgara plavim plamenom.
Prirodni gas je gorivo koje ima svestranu primjenu – za grijanje, pripremu tople vode i pare, kuhanje, proizvodnju električne energije, klima i rashladne uređaje, industrijske procese, pogon motornih vozila i dr. Efikasnost i emisija koja nastaje pri sagorijevanju prirodnog gasa zavise od njegove primjene. Ovdje je predstavljena pojednostavljena verzija: pri potpunom sagorijevanju, prirodni gas (koji je najvećim dijelom metan) reaguje sa kisikom i nastaju ugljen dioksid, vodena para i toplota.
CH4 + 2O2 = CO2 + 2H2O + toplota
U isto vrijeme, toplota nastala pri procesu sagorijevanja može izazvati reakciju azota i kisika, koji se prirodno nalaze u atmosferi, i tako prouzrokovati nastanak azotnih oksida (NOx) koji su zagađivači zraka. Što je plamen topliji, veći je potencijal nastanka NOx. U slučaju da sagorijevanje nije potpuno, mogu se pojaviti nesagorjeli gas (metan) i produkti nepotpunog sagorijevanja kao što su: ugljen monoksid (CO), hidrogen (H2) i aldehidi. Pri sagorijevanju prirodnog gasa praktično da nema emisije sumpordioksida (SO2) i čvrstih čestica.
U nastavku je dat pregled zašto upotreba prirodnog gasa obezbjeđuje manji uticaj na okoliš u poređenju sa čvrstim i tečnim gorivima.
Vjeruje se da povećana koncentracija stakleničkih gasova (GHG) u atmosferi nastala ljudskim aktivnostima doprinosi globalnom zagrijavanju i drugim promjenama naše klime. Ugljen dioksid (CO2) je primarni staklenički gas nastao sagorijevanjem čvrstih, tečnih i gasovitih goriva. Uzimajući u obzir sve faze u punom životnom ciklusu (uključujući emisiju metana pri proizvodnji i transportu), prirodni gas proizvodi manje stakleničkih gasova po jedinici energije od drugih čvrstih i tečnih goriva.
Podaci su zasnovani na jedinici ulazne energije. Ako se u obzir uzme uobičajeni stepen iskorištenja uređaja za sagorijevanje različitih goriva: ugalj – oko 60%, lož ulje – 85%, drvo za ogrijev – 90% i prirodni gas 90%, onda je prednost prirodnog gasa u odnosu na druga goriva još izraženija.
*Prilikom izgaranja drvo emituje CO2, ali se za drvo u principu smatra da je CO2 neutralan izvor energije, smatrajući da drvo dolazi iz održivo upravljanih šuma gdje će rast novog drveća ukloniti CO2 iz atmosfere i balansirati CO2 nastao sagorijevanjem.
Smog i slab kvalitet zraka su značajan okolinski problemi u mnogim područjima. Primarni sastojak smoga je prizemni ozon koji nastaje reakcijom ugljikovodika i azotnih oksida uz prisustvo sunčeve svjetlosti. Emisija čvrstih čestica i sumpor dioksida dodatno pogoršavaju kvalitet zraka. Smog, emisija čvrstih čestica i sumpor dioksida mogu pogoršati bolesti respiratornih organa i uzrokovati druge štetne efekte po zdravlje, naročito kod djece i starijih osoba. Kako je prikazano u dijagramu, prirodni gas emituje daleko manje količine polutanata po jedinici energije u odnosu na čvrsta i tečna goriva, doprinoseći tako boljem kvalitetu zraka.
Podaci su zasnovani na jedinici ulazne energije. Ako se u obzir uzme uobičajeni stepen iskorištenja uređaja za sagorijevanje različitih goriva: ugalj – oko 60%, lož ulje – 85%, drvo za ogrijev – 90% i prirodni gas 90%, onda je prednost prirodnog gasa u odnosu na druga goriva još izraženija.
Pored toga što ima manji uticaj na kvalitet zraka od drugih tečnih i čvrstih goriva prirodni gas ima i niz drugih prednosti:
Preuzmite Prirodni gas – Zaštita okoliša i energijska efikasnost.