Bećirbašić Mirsad – 29 godina predanosti i ljudskosti u Sarajevogasu
U novembru davne, još uvijek ratne 1995. godine, Bećirbašić Mirsad je prvi put obukao radno odijelo Sarajevogasa. Bilo je to vrijeme izazova, kada je cijeli gasni sistem grada bio oštećen, velikim dijelom improviziran i nesiguran. U preduzeću je tada postojalo samo jedno servisno vozilo koje je koristila dežurna ekipa, radeći na poslovima nadzora gasnog sistema u Kantonu Sarajevo, 24 sata dnevno.
„Tada smo imali samo želju, volju i odgovornost. Nismo imali opremu, nismo imali materijal, ali smo imali cilj – da Sarajevu i građanima ovog grada vratimo siguran gasni sistem“, kaže Mirsad dok se prisjeća svojih početaka. Kao radnik na održavanju gasnog sistema, radio je rame uz rame s kolegama, uz ogroman trud i posvećenost. Bio je to posao za hrabre i predane – i Bečirbašić je bio upravo to.
Kroz godine, izrastao je u poslovođu, majstora koji je znanje nesebično prenosio mlađim kolegama. „Bio sam počašćen što su me mladi gledali kao nekoga od koga mogu naučiti“, priznaje skromno. I sam je svojevremeno učio od starih majstora Sarajevogasa, ljudi koji su “znali zanat”, ali i kako ga velikodušno podijeliti.
Njegovi radni dani nisu bili samo posao – bili su ispunjeni kolegijalnošću i međusobnim poštovanjem. „Svaki dan je bio novo iskustvo, ali i prilika da radimo kao jedan tim“, dodaje.
Danas, nakon gotovo tri decenije službe, Mirsad odlazi u penziju – zdrav, zadovoljan i sa srcem punim uspomena. Danima penzije se raduje jer će ih, kako navodi, provoditi i u svom rodnom Goraždu, gdje ga čekaju mirni dani, ali i stari hobi: pčelarstvo.
Sretno, majstore.
