Četiri decenije rada, jedna velika priča: Amra Bećirović odlazi u penziju

Kolegice i kolege u Sarajevogasu znaju za ljudi koji kroz firmu prođu i znaju za one koji postanu dio njenog temelja.

Amra Bećirović pripada ovoj drugoj vrsti.

Nakon punih 40 godina rada u KJKP „Sarajevogas“ d.o.o. Sarajevo, Amra odlazi u penziju. Tiho, bez velike ceremonije, baš onako kako je i radila sve ove decenije – odgovorno, predano i bez potrebe da njen rad bude glasniji od rezultata koje je ostavljala iza sebe.

Njena priča u Sarajevogasu počinje 1986. godine, u vremenu kada računari nisu stajali na svakom stolu, kada su sistemi bili spori, kablovi debeli, a posao često trajao dugo u noć. Počela je u računskom centru kao programer, u vremenu kada se radilo na tadašnjem VAX sistemu, uz mnogo ručnog rada, strpljenja i znanja koje nije dolazilo klikom, nego iskustvom.

To su bila vremena kada se posao nije gasio završetkom radnog vremena. Ostajalo se do ponoći, nekada i do jedan sat iza ponoći, da bi se završio obračun, pripremio izvještaj ili zatvorila godina. Kako sama kaže, nije bilo teško ostati, jer je postojala svijest da posao mora biti završen i da kolega nikada ne smije ostati sam.

Nakon povratka sa porodiljskog odsustva prelazi u sektor računovodstva i finansija, gdje ostaje do kraja svog radnog vijeka. Vodila je glavnu knjigu u zahtjevnim poslijeratnim godinama, a potom i materijalno knjigovodstvo, posao koji je, kako kolege znaju reći, poznavala bolje od bilo koga drugog.

Ali priča o Amri Bećirović nije samo priča o referatima, knjigama i sistemima. To je priča o jednoj generaciji radnika koja je firmu doživljavala kao svoj drugi dom. Generaciji koja nije čekala da joj neko kaže da ostane duže, da pomogne kolegi ili preuzme dodatni posao. Ljudi koji su znali da se institucije ne čuvaju pravilnicima nego međusobnim povjerenjem.

Govoreći o svojim počecima, Amra posebno ističe tadašnjeg generalnog direktora Ibrahima Čolakhodžića, čovjeka kojeg pamti kao autoritet, ali prije svega kao pravednog rukovodioca kojeg su radnici poštovali. S posebnom emocijom govori i o kolegicama i kolegama s kojima je dijelila radne dane, smjene, inventure, stresne završnice godine, ali i smijeh koji je, kako kaže, često bio jednako važan kao i posao.

Jer u Sarajevogasu nekada nisu bile važne samo brojke. Važni su bili ljudi.

U tim kancelarijama nastajala su prijateljstva koja traju i danas. Četvrtkom, nakon dugog radnog dana, nalazilo se vremena za zajedničku kafu, razgovor i šalu. Nije to bila velika stvar, ali upravo su takvi mali trenuci pravili velike kolektive.

Kroz četiri decenije Amra Bećirović svjedočila je promjenama sistema, tehnologija, uprava i generacija zaposlenih. Ali jedna stvar kod nje ostala je ista – odnos prema poslu. Kako sama kaže, svih tih godina na posao je dolazila s lakoćom i elanom, čak i onda kada je posao bio najteži.

Možda je upravo u tome suština jedne karijere duge 40 godina. Ne u tome koliko je vremena prošlo, nego koliko je čovjek sebe ugradio u ono što radi.

A ljudi poput Amre Bećirović ostavljaju trag koji nije moguće evidentirati ni u jednoj knjizi, tabeli ili sistemu. Oni ostaju u sjećanju kolega, u kulturi firme i u onoj nevidljivoj, ali najvažnijoj infrastrukturi svakog kolektiva, ljudskosti.

KJKP „Sarajevogas“ d.o.o. Sarajevo zahvaljuje Amri Bećirović na četiri decenije predanog rada, profesionalnosti i kolegijalnosti, uz želju da penzionerske dane provede u zdravlju, miru i vremenu koje sada konačno pripada njoj.

Jer neke ljude firma ne ispraća samo u penziju.
Neke ljude firma ispraća s poštovanjem.