Zlatko Čular – čovjek koji je u Sarajevogasu ostavio trag, a ne samo potpis

Neki uposlenici u preduzeće dolaze na posao, a neki da urade ogroman posao.
Ovi drugi, rjeđi, koji uz posao unesu i karakter, duh, humor, način komunikacije i onu teško objašnjivu ljudsku energiju zbog koje kancelarije postanu manje kancelarije, a više mjesta u kojima se živi.

Zlatko Čular pripada toj drugoj vrsti ljudi.

Nakon više od dvije decenije rada u KJKP „Sarajevogas“ d.o.o. Sarajevo, kolega Zlatko odlazi u penziju. Ili preciznije, odlazi iz obaveze osmosatnog radnog vremena, ali teško da će ikada otići iz priča, sjećanja i atmosfere koju je godinama stvarao među kolegama.

U Sarajevogas dolazi 3. januara 2003. godine, odmah nakon novogodišnjih praznika, nakon jednog potpuno drugačijeg životnog puta. Prije rata radio je u tadašnjem PTT-u, potom kao pripadnik Armije Bosne i Hercegovine i oficir Vojske Federacije BiH, da bi nakon demobilizacije započeo novo profesionalno poglavlje u Sarajevogasu.

I ostao do kraja vjeran istom poslu.

Počeo je kao referent protokola.
Kao referent protokola odlazi i u penziju.

Ali između te dvije iste titule stala je cijela jedna karijera.

Jer Zlatko nije zatekao protokol kao gotov sistem. Protokol u Sarajevogasu praktično nije postojao. Kreirao ga je, oblikovao i postavio temelje rada koji će ostati i nakon njegovog odlaska. Bio je prvi čovjek tog procesa, čovjek koji je posao gradio od početka, bez unaprijed pripremljenih uputa i bez gotovih modela.

Drugim riječima, protokol nije bio posao koji je naslijedio. Bio je posao koji je stvorio.

Tokom godina radio je tiho, bez velike potrebe za eksponiranjem, ali sa jasnim profesionalnim principom: posao treba uraditi tako da niko nema razloga za zamjerku. I upravo u toj jednostavnoj filozofiji leži ono što kolege najčešće pamte kada govore o Zlatku, pouzdanost, korektnost i ljudskost.

Posebno ističe podršku svojih rukovodilaca, rahmetli Mirsada Džine i bivšeg direktora Hamze Duvnjaka, ljudi koji su mu, kako kaže, dali povjerenje i slobodu da posao razvija na način za koji je vjerovao da je ispravan. A među kolegama posebno mjesto zauzimaju oni s kojima je dijelio ne samo radni prostor, nego i prijateljstvo, humor i svakodnevni život firme.

Jer Zlatko nikada nije bio samo kolega iz kancelarije.

Bio je čovjek koji je unosio duh stare sarajevske raje, onu vrstu zdravog humora koja nikoga ne vrijeđa, ali svima popravi dan. Onaj tip kolege uz kojeg su i obični radni dani imali više boje, više smijeha i manje težine.

I možda upravo zato njegov odlazak u penziju ne djeluje kao klasičan završetak radnog odnosa. Više podsjeća na odlazak jednog od posljednjih ljudi koji su firmu živjeli iskreno i neposredno, bez pretvaranja i bez korporativnih maski.

A iza kancelarijskog stola uvijek je postojao i onaj drugi Zlatko, planinar, biciklista, čovjek prirode i slobode. Čovjek kojem je osmosatno sjedenje vjerovatno bilo teže od mnogih planinskih uspona. Slobodan duh koji je vlastiti balans pronalazio na planinskim stazama, biciklističkim rutama i druženjima s kolegama van radnog vremena.

Mnogi su upravo zahvaljujući njemu prvi put zavoljeli planinarenje, biciklizam ili jednostavno ideju da život postoji i poslije posla.

Danas, kada zatvara jedno veliko profesionalno poglavlje, Zlatko nema velike planove. I to je možda najzreliji odgovor koji čovjek može dati nakon dugog radnog vijeka. Nema potrebe za velikim najavama. Dovoljno je, kako sam kaže, da konačno raspolaže vlastitim vremenom.

Da može ustati bez obaveze. Da može otići gdje želi. Da dan planira po sebi, a ne po satu.

I možda je upravo to najljepša definicija penzije.

Na kraju razgovora kolegama je ostavio jednostavnu, ali važnu poruku: da čuvaju zdravlje, da ne troše život na stvari na koje ne mogu uticati i da pokušaju uživati u svakom danu koliko god mogu.

Jer život je, kako kaže Zlatko, ipak prekratak da bi se proveo u ljutnji.

Kolega Zlatko, hvala na godinama rada, profesionalnosti, ljudskosti i atmosferi koju ostavljaš iza sebe.

Želimo ti mnogo zdravlja, mirnih kilometara, dobrih staza, novih pogleda s planinskih vrhova i dovoljno vremena da konačno uživate u slobodi koju ste pošteno zaslužili.

Sretnu penziju želi ti tvoj Sarajevogas